Kada zamišljamo psihoterapiju, prvo nam na pamet padne bradati psihoterapeut i njegov kauč na kojem klijent leži i priča. Iako moderna psihoterapija, u većini slučajeva, ne izgleda tako, odlučili smo vam prikazati jednu koja je kompletna suprotnost, dinamičnu terapiju u kojoj se više krećemo, a manje pričamo. Kako funkcionira ova terapija zbog koje bi Freud bio na aparatima rekla nam je Andrea Domitrović.
Andrea trenutno završava Edukaciju psihoterapije pokretom i plesom (Dance Movement Therapy - DMT) pa smo ju zamolili da malo pobliže opiše pravac koji se tek postupno probija u našim krajevima.
Što uopće je DMT?
DMT je nastala iz psihodinamskih i humanističkih pristupa. Neki od osnivača su bili ili plesači ili su radili u kazalištu, što pridodaje toj vrsti terapije i umjetnički element. Ples nam služi kao medij za izražavanje, tj. izražavanje sebe kroz pokret, ali bez ikakvog oblika vrednovanja ili svrstavanja u dobro i loše. Dakle, u ovoj terapiji se primarno radi s tijelom koje je jednako vrijedan izvor informacija kao i verbalno izražavanje - neverbalno i verbalno idu zajedno. Tijelo ima svoju memoriju, svoju mudrost, a osim toga koriste se i razni kreativni materijali. Pokret se nikada ne interpretira, već služi kao dodatan izvor informacija za klijenta. To je samo još jedan način dolaska do informacija, do kojih se ne može doći verbalnim putem.
"Možda terapija dijelom je naporna, ali svakako može biti i zabavna."
Zašto si poželjela upisati edukaciju za DMT terapeuta?
U edukaciju sam se uključila na 4. godini faksa kada sam slučajno naišla na informaciju da je ostalo još samo nekoliko slobodnih mjesta. Cijeli život sam u plesu i to mi je izuzetno drag način izražavanja. Čim sam čula da postoji kombinacija psihoterapije i plesa odmah me to privuklo, spojila sam dvije ljubavi. Kasnije sam saznala da je to ipak nešto drugačije od onoga što sam mislila – to nije ples kakav sam poznavala, tj. ne moram plesati s klijentima da bismo provodili terapiju.
Možeš li nam reći nešto o samoj edukaciji?
Moja grupa je tek druga generacija ove edukacije u Hrvatskoj i poprilično je dugo trajalo dok se formirala. Edukacija traje 4 godine. Moduli su jednom mjesečno, cijeli vikend. Koncipirano je tako da na svaki modul dođe jedan predavač iz Velike Britanije, otkuda je i voditeljica cijele edukacije, a organizator je Centar za pokret i ples Terpsichore. Voditeljica prati nas i naše radove kroz sve godine i s njom najviše komuniciramo. Super mi je što učimo po uzoru na Britance gdje je DMT vrlo razgranat i poznat, prihvaćen u raznim okruženjima – tamo su DMT terapeuti često važan dio stručnih timova. Od druge godine se počinje raditi s klijentima, u početku se radi samo s djecom i mladima, a na trećoj i četvrtoj godini s odraslima ili mladima, ovisno o preferencijama polaznika edukacije. Praksa je obavezan dio edukacije, sami biramo gdje i što ćemo raditi.
"Čim sam čula da postoji kombinacija psihoterapije i plesa odmah me to privuklo, spojila sam dvije ljubavi."
Još jedna prednost je ta što razgovaramo na engleskom i učimo vokabular svojstven ovom području jer mnogi terapijski izrazi još uvijek ne postoje u hrvatskom jeziku. Literatura je također na engleskom i to nam daje veliku širinu. Puno se čita, može biti dosta intenzivno, naravno ovisno o temi i edukatoru. Imamo i obveznu superviziju na samim modulima - edukatori su nam na raspolaganju za sva pitanja ili ako nas nešto muči u praksi, iskustvo je jako važno.
Poanta je da se uz to što se uči postati terapeut i radi na sebi. Jedan od uvjeta je osobna terapija kroz sve 4 godine (100 sati terapije). Terapeut mora biti netko izvan edukacije, moramo ga sami pronaći. Ja sam prvo išla gestalt terapeutu, a kasnije terapeutu plesom i pokretom. Odlazak terapeutu je naravno dodatan trošak, ali mislim da ne možeš biti terapeut ako nisi spreman raditi na sebi.
Kakav si dojam stekla o edukatorima?
Edukatori imaju jako puno iskustva s različitim populacijama, od psihijatrijskih pacijenata, zatvorenika i osoba smještenih u sigurne kuće do djece i odraslih s poteškoćama, tako da dobivamo doista široku paletu rada sa svim populacijama.
Kakva su tvoja iskustva s praksom tijekom edukacije?
Za svakog polaznika edukacije bilo bi dobro da prođe praksu i s grupama i kroz individualni rad. Ja sam volontirala na dječjoj onkologiji i pedijatriji te u staračkom domu. Kada smo dogovarali praksu, zaposlenicima u tim ustanovama uglavnom nije bila poznata ovakva vrsta terapije. Trebali smo im objasniti što je to i zašto je važno, što se svakako pokazalo dobrim jer smo naučili predstavljati cijeli koncept DMT-a. Nažalost upravo zbog toga što su mnogi tek prvi puta čuli za ovakav oblik psihoterapije, nismo im djelovali dovoljno kredibilno, smatrali su da im takav rad nije potreban. Unatoč tome, svi su uspjeli odraditi praksu, čak i u doba korone.
Kome je sve namijenjen DMT?
DMT je namijenjen svima, naravno izgleda puno drugačije sa svakom populacijom, ali nema prepreka – ne postoji skupina ljudi s kojom se ne može provoditi.
Misliš li da ćeš se baviti DMT-om u budućnosti?
Definitivno ću se baviti terapijom plesom i pokretom u budućnosti, to sam i željela da bude dio mog profesionalnog usmjerenja. Mislim da se može u Hrvatskoj svašta, da ljudi jako dobro mogu prihvatiti pokret kada se upoznaju s time, kad se maknu predrasude (da će morati plesati) i početni strahovi kad se demistificira poanta ove terapije onda ljudi, u mom iskustvu, pozitivno reagiraju. Mislim da je to odlična vrsta terapije za osobe koje imaju problema s vlastitim doživljajem tijela, poremećaji hranjenja – sve što ima veze s tjelesnim aspektom identiteta.
Što se tebi najviše sviđa u DMT-u?
Sloboda i kreativnost. Sloboda je u tome što postoji bezbroj načina kako doći do informacija, a prepuštanje kreativnosti nam pokazuje koliko rad na sebi može biti razigran, a ne nužno mukotrpan (kao što to većina ljudi misli). Možda terapija dijelom je naporna, ali svakako može biti i zabavna.
"(DMT) nema prepreka – ne postoji skupina ljudi s kojom se ne može provoditi."
Što bi savjetovala budućim polaznicima edukacije?
Uvijek je dobro prvo otići na oglednu radionicu (tu mogućnost imaju i druge terapije). Takve radionice obično traju nekoliko sati i onda se dobije dojam što je to uopće. Prije upisivanja bilo koje edukacije važno je imati jasan okvir što takva terapija predstavlja, kako se ne bi kasnije razočarali. Iskustvene radionice su super način za upoznavanje s tim.