“Biti čovjekom uvijek ukazuje i usmjereno je na nešto ili nekoga, drugog no samog sebe — bez obzira na to je li to smisao koji trebamo ispuniti ili drugo ljudsko biće koje trebamo susresti. Što se više čovjek zaboravlja — dajući se služenju nekoj stvari ili voljenju neke osobe — to je više čovjek.“
Viktor Frankl
Jedno od bitnijih egzistencijalnih pitanja s kojima se čovjek susreće jest pitanje o smislu života. Predstavlja li krajnji cilj sreća ili pronalazak smisla života? Što je uopće sreća i može li isključivo sreća predstavljati smisao? Kako bismo pronašli smislene odgovore na ova pitanja, ili barem došli korak bliže tim odgovorima, valja se osvrnuti na nalaze istaknutog istraživanja iz područja pozitivne psihologije.
Pozitivni psiholozi krenuli su s intenzivnijim proučavanjem sreće još krajem 1990-ih godina, a manji broj istraživanja bavi se i proučavanjem smisla života. Sreća se, u kontekstu pozitivne psihologije, može definirati kao iskustvo prevladavanja pozitivnih afektivnih stanja u odnosu na negativna, te kao percepcija da pojedinac napreduje prema ispunjenju smislenih životnih ciljeva (Tkach i Lyubomirsky, 2006). S druge strane, potraga za smislom života odvija se preko četiri potrebe, a to su vrijednosti, svrha, efikasnost te samopoštovanje (Baumeister i Vohs, 2005). Razvidno je kako se definicija smislenosti preklapa s drugim dijelom definicije sreće. Iako ta dva konstrukta imaju neke zajedničke karakteristike, zanimljive nalaze donosi istraživanje koje se bavi upravo njihovim razlikama.
Istraživanje su proveli Baumeister i suradnici 2013. godine, a objavljeno je u Časopisu za pozitivnu psihologiju. U kontekstu istraživanja pod pojmom sreće uzimali su u obzir prvi dio definicije, a koji se odnosi na prevladavanje pozitivnih emocionalnih stanja u odnosu na negativna, te na općenito stanje zadovoljstva uslijed zadovoljenja potreba. Sreća se u tom smislu odnosi na pojam koji je prirodne naravi jer svaka životinja ima određene biološke potrebe čijim zadovoljenjem dolazi do javljanja pozitivnih emocija. S druge strane, smisao se promatra više u kontekstu kulture kojoj pojedinac pripada, te nas traganje za smislom života upravo razlikuje od životinja. Prema ranijim navodima Baumeistera (1991), ono što životu koji se konstantno mijenja može pružiti stabilnost za kojom težimo jest upravo pronalaženje smisla života.
Istraživanje je provedeno na 397 odraslih ljudi, a rezultati upućuju kako doista postoje određeni čimbenici koji različito utječu na osjećaje sreće i smislenosti života. Mišljenje da je život lagan te bez poteškoća, dobro zdravlje, pretežito dobro raspoloženje te financijsko zadovoljstvo povezani su sa srećom, odnosno porastom sreće, dok nemaju nikakvu ili vrlo nisku povezanost s osjećajem smislenosti. S druge strane, mišljenje kako je život težak i pun borbi, čimbenik je povezan s osjećajem životnog smisla. Ono što također potiče osjećaj smisla jest upravljanje financijama, kao korištenje niza strategija i planova kako bismo unaprijedili vlastitu financijsku dobrobit kroz duži period. Potrošnja novaca veže se pak uz porast osjećaja sreće. Jedino što je u negativnoj korelaciji s oba pojma jest osjećaj dosade.
Rezultati upućuju na generalnu diskriminaciju koju možemo uočiti između ovih dvaju pojmova, a to je da se sreća odnosi na kratkoročna stanja, sadašnji trenutak te trenutno zadovoljstvo. Osjećaj smisla veže se uz prošlost, sadašnjost i budućnost, te sintetizira sva iskustva u jednu cjelinu kako bi se mogla orijentirati na ispunjenje dugoročnih ciljeva. Bez obzira na moguću trenutnu patnju, bol ili nezadovoljstvo koja ima negativan učinak na sreću, osoba to „podnosi“ u svrhu postizanja dugoročnih ciljeva u budućnosti.
Treba se još osvrnuti i na mjesto gdje se sreća i smisao preklapaju, a to su međuljudski odnosi, uspostavljanje veza te socijalne interakcije. Nalazi mnogih istraživanja ukazuju kako uspostavljanje stabilnih odnosa i veza s drugim ljudima predstavlja jedan od najvećih prediktora ukupnog zadovoljstva životom, ali što zapravo podrazumijeva to uspostavljanje? Ono se odnosi na izgradnju stabilnog odnosa dugotrajnim procesom suradnje, ulaganja u tuđu dobrobit, poticanja i ustrajnosti na tom putu kako bi odnos ostao stabilan kroz duži period. U tom smislu, podrazumijeva i međusobno darivanje žrtve za drugu osobu te za sam odnos. A upravo od toga polazi i smisao, od darivanja i žrtvovanja za drugu osobu. S druge strane, sreća se više odnosi na primanje te kako samo mi profitiramo od odnosa s drugima.
„Dobar život sastoji se u pronalaženju sreće koristeći vlastite vrline u glavnim životnim područjima. Smislen život dodaje još jednu komponentu: korištenje istih vrlina kako bismo drugima proslijedili znanje, moć ili dobrotu.“
Martin Seligman
Čovjek u svakom trenutku bira koju će odluku donijeti, odnosno hoće li tragati za srećom ili smislom. Ovaj tekst namijenjen je samo postizanju razumijevanja razlike između ovih dvaju pojmova, što donosi jedno, a što drugo. Posebice treba voditi računa o tome u kontekstu današnjeg modernog društva gdje nam se gotovo sva zadovoljstva nalaze na dlanu. Međutim, radi se o kratkoročnim zadovoljstvima što znači da njihove posljedice imaju rok trajanja. Lako je uplesti se u mrežu slijeda tih kratkotrajnih zadovoljstava, gdje zaboravljamo o našem cjelokupnom putu, o našim dugoročnim ciljevima, o svemu onome što donosi stabilnost koja je sigurna i koja traje. Postizanje takve stabilnosti zahtijeva ulaganje nepora, ali je i utoliko stabilnije od puke zadovoljenosti trenutnih potreba. Stoga bismo se pri donošenju odluka možda trebali odmaknuti i razmisliti čemu posljedice tih odluka pridonose, našem trenutnom zadovoljstvu ili ispunjenju dugoročnog i smislenog cilja.
Reference:
Baumeister, R. F. (1991). Meanings of life. Guilford press.
Baumeister, R. i Vohs, K. (2005). Meaningfulness in life. In C. R. Snyder & S. Lopez, Handbook of positive psychology, pp. 608-618). Oxford UK: Oxford University Press.
Baumeister, R. F., Vohs, K. D., Aaker, J. L. i Garbinsky, E. N. (2013). Some key differences between a happy life and a meaningful life. The Journal of Positive Psychology, 8(6), 505–516.
Tkach, C. i Lyubomirsky, S. (2006). How Do People Pursue Happiness?: Relating Personality, Happiness-Increasing Strategies, and Well-Being. Journal of Happiness Studies, 7(2), 183–225.